Ben Fogle rasipa pepeo svog ljubimca

Ben Fogle, kolumnist Telegrapha, i smrt njegove kujice Ince

Ben Fogle i Inca. Kada je Ben Fogle, kolumnist za Sunday Telegraph, morao uspavati svoju voljenu labradoricu Incu u srpnju 2012., na Twitteru je napisao: „Upravo sam izgubio svoju najbolju prijateljicu, Incu. Slomljeno srce je preslaba riječ za ovo #nemoguprestatiplakati“.

Mjesec dana kasnije, povjerio se čitateljima Telegrapha da njezina zdjelica još uvijek stoji u kuhinji. Njezine su uzice još uvijek bile tamo, razbacane po kući kako njezine stare šape ne bi morale prelaziti velike udaljenosti.

„To su mali podsjetnici na malog crnog psa koji se uvukao u cijeli moj život, koji je pokazao apsolutnu odanost i donio toliko sreće“, rekao je. „Ne mogu se natjerati da ih pomaknem“.

Nacija ljubitelja životinja

Iznenadio se brojem pisama koja je primio nakon što je pisao o smrti Ince. Ljudi su ga zaustavljali i na ulici: „Veliki, snažni londonski taksisti koji su mi pričali o vlastitoj tuzi i suzama koje su prolili. Na neki način, to me čini ponosnim što sam Britanac. Mi smo uistinu nacija ljubitelja životinja“.

Eutanazija kućnih ljubimaca

Bruce Fogle, Benov otac, veterinar s 42 godine prakse i predsjednik upravnog odbora Humane Society International, uredio je priručnik *Interrelations Between People and Pets* i napisao poglavlje „Attachment – Euthanasia – Grieving“ (Privrženost – Eutanazija – Tuga). On je bio taj koji je uspavao Incu u obiteljskoj kuhinji.

„Pas je potpuno nedužno biće koje nikada ne skriva svoje emocije i nikada ne laže. Zato tuga može biti tako velika. Može biti znatno kompliciranija ako se ljudi osjećaju krivima što osjećaju tako intenzivnu emociju prema svom psu“.

Odluka o uspavljivanju voljenog ljubimca je iznimno teška i može izazvati osjećaj velike krivnje. Inca je bolovala od epilepsije, njezine stražnje šape su klecale i teško se kretala. Bilo mi je vrlo utješno čuti da je Inca svoje posljednje dane provela u dvorcu Bovey u Dartmooru, tik do mjesta gdje živimo; čak i u njezinim posljednjim danima, Ben je pokušavao stvoriti sretne uspomene s njom.

Rasipanje pepela Ince

U srpnju 2013., godinu dana nakon njezine smrti, Ben je dirljivo napisao da je vrijeme za rasipanje pepela njegovog voljenog ljubimca.

Marina, djeca i ja bili smo u pratnji mame, tate i moje sestre Tamare, zajedno s obiteljskim psima, Lucom, Lolom, Marni i Maggi. Pridružila nam se i Sam, šetačica pasa, koja je svojevrsna šaptačica psima – svi je psi obožavaju – i koja je okupila desetak Incinih psećih prijatelja oko stabla.

Hyde Park je odigrao tako važnu ulogu u mom životu. To je moje mjesto za bijeg od gradske vreve, ali što je još važnije, tamo sam upoznao Marinu, zahvaljujući Inci i njezinoj kujici Maggi. Malo stablo je gotovo na mjestu gdje smo se prvi put sreli.

Moja majka je donijela bocu šampanjca za nas i veliku vrećicu Boniosa za pse. Djeca su hodala po visokoj travi dok sam ja rasipao pepeo Ince. Umjesto cvijeća, ostavili smo Bonio visoko na jednoj od grana.

Bila je to jednostavna ceremonija, ali ispunjena srećom. Mislim da bi psiholog to nazvao „razrješenjem“. Mrzim pomisao da njezino ime nestane iz sjećanja, a njezino stablo jamči oblik dugovječnosti. Za stotine ljudi koji svakodnevno prolaze, to je samo još jedno mlado stablo, ali za nas je to Incino stablo. Ludo i Iona kažu „Bok, Inca“ svaki put kad prođemo pored njega.

Organiziranje ceremonije i podizanje memorijalnog mjesta za svog ljubimca važan je način da izraziš svoje emocije i lakše prihvatiš gubitak svog ljubimca, kako je to Ben briljantno sročio: „Tuga je cijena koju plaćamo za ljubav“.

Povezani proizvodi

Pogledajte i

• Nakit za pepeo
• Privjesci i lančići za pepeo

Kategorije

Urne za kućne ljubimceKeramičke urneUrne za mačkeUrne za pseUrne za male životinjeSpomen-predmeti